04/08/2025
Protresao je taj nesretni potres sve što smo nekad mislili da jesmo i sve ono što nas je određivalo.Protresao je misli, osjećaje, naša htijenja i ambicije.
“Svako zlo za neko dobro.”- meni najiritantnija izreka, ipak se pokazala istinitom.
Samo nekoliko sekundi bilo je dovoljno da postanemo svjesni važnosti kvalitetne gradnje, nečijeg majstorskog umijeća, znanja i sposobnosti.
Istih tih nekoliko sekundi bilo je dovoljno da postanemo svjesni loše gradnje, jeftinih i nekvalitetnih materijala i ususdit ću se reći – bahatosti.
Nakon što se slegla prašina ruševina i utihnuo zvuk tutnjave, dobili smo novu priliku.
Dobili smo priliku da budemo bolji, mudriji i zahvalniji.
Dobar čovjek zna da mora biti zahvalan.Jednaku zahvalnost dugujemo onom penzioneru iz slavonije koji je poslao komad cerade i malo crijepa i velikim fondovima EU.
Na projektu obnove petrinjske Munjare sudjelovalo je jako puno ljudi.Meni je pripala čast dizajna interijera Gradske kavane koja se uz Multimedijalni centar smjestila unutar vrijednih zidova zgrade Munjare.
Često kada se govori o vrijednosti arhitekture, građevine, interijera i generalno kulturne baštine kolege koriste stručne izraze koje ljudi izvan naše branše ne razumiju i tema im automatski postaje odbojna.
“Ne razumijem ni ja svog automehaničara.”- reći će u šali mnogi, ali obzirom da ovaj projekt pripada svima nama, smatram da svi moraju razumjeti njegovu vrijednost.
Munjara je izgrađenja 1910.-1911. godine što ju čini živim spomenikom moderne arhitekture dvadesetog stoljeća.
To je bilo zlatno doba moderne arhitekture, jer sve što vidite u današnjoj arhitekturi i dizajnu ima temelj baš iz tog vremena.
Žalosna činjenica je to da bez obzira na nove graditeljske tehnike i kvalitetnije građevinske materijale danas gradimo lošije, bez obzira što su nam graditelji iz dvadesetog stoljeća u naslijeđe ostavili svo znanje.Tu se vraćamo na onu bahatost koju sam spomenula na početku teksta.
Modernu arhitekturu dvadesetog stoljeća određivala je odbojnost prema ukrasu koji je sam sebi svrha, a zalagala se za čistu funkcionalnost.
Recimo to ovako - da su tadašnji velikani arhitekture i dizajna Frank Lloyd Wright, Peter Behrens, Bruno Taut, Gerrit Rietveld, Mies vad der Rohe, Le Corbusier...čuli estetski izraz “napucan”, vidjeli pampas u vazi, ledice u 36 boja i umjetne knjige za ukras ostavili bi se arhitekture i dizajna momentalno.
Dizajn interijera Gradske kavane moj je hommage vremenu koje nam je u naslijeđe ostavilo takvu vrijednost.
Velik, otvoren i prozračan prostor u kojem dominiraju funkcionalni i kvalitetni komadi namještaja izrađeni od tradicionalnih materijala lišen bespotrebnih ukrasa.
Zelenilo koje okružuje zgradu prožima i sam interijer, a želja mi je bila da stvorim prostor u kojem čovjek može doći sam, sjesti na svoje omiljeno mjesto i uz kavu nestati u svojim mislima kao i društvo koje će uz kolače uživati u smijehu i druženju nakon što su obišli novu izložbu u Mlutimedijalnom centru.
Petrinja je dobila Gradsku kavanu dostoju Petrinjaca, a i mi Siščani ćemo vam rado doći u goste, jer vaša Petrinjčica ipak šumi neku drugu pjesmu.
